Kipreja nije samo jedan od atributa Afrodite, grčke boginje ljubavi i ljepote, koja je po kazivanju jednog od mitova, rođena iz morske pjene koja zapljuskuje jednu kamenitu plažu Kipra, a koja po njoj i nosi ime, već je ujedno naziv jedne od najlješih školjki ali i Udruženja malakologa amatera Crne Gore.

Nestvarnu ljepotu školjki i puževa Boke, mogu spoznati samo ronioci, a upravo divljenje prema ljepoti uljušturene faune, te briga što je more njome sve siromašnije, stvorila je pomenuto Udruženje, čiji je predsjednik Nikola Malović, naš ugledni i nagrađivanji književnik, ali i vlasnik sasvim morske Knjižare „So” u Herceg Novom.

Udruženje broji oko 200 članova, od studenata do akademika, a među njima se nalaze i velika imena pisane riječi poput Gorana Petrovića, zatim sada već pokojnog Milorada Pavića i mnogih drugih.

Prema informacijama Udruženja, u Boki živi oko 25 vrsta školjki i 26 vrsta puževa, no sve veći broj njih postaju raritetni primjerci, poput palasture, najveće školjke Mediterana, koja može narasti i do jednog metra.

–U rijetku vrstu, koja se više i ne može naći, spada ukusna školjka Pina nobilis, koja se nekada davno mogla naći i na meniju pojedinih konoba. Osim nje, pravi rariteti su mala srčanka Kardium edule, Karonia tritonis, inače najveći puž Mediterana, poznatija i kao Tritonova truba, ružičasta vongola Venerupis romboides, jednako kao i purpuronosni puž Tais hematostome, te Murex victoria - pojašnjavaju.

Da uljušturena fauna nije baš naivna, govori i primjer brodskog crva, Toledo navalis, koji je predstavljao ozbiljnu napast za jedrenjake i plovila sačinjena od drveta, kojim se hranio, saopštavaju iz Udruženja.

Karonia tritonis ili Tritonova truba, nekada je služila da se duvajući kroz njen prelijepi rog, daje znak da se ribari okupe i krenu ka pučini. No ona nije služila samo u tu svrhu. Naime, kada bi se vrh ove trube kralja mora odrubio, iz nje bi izlazio zvuk sličan revanju magarca. Loklani mangupi su se, nekada davno, skrivajući iza crkvenih podzida i međa, duvanjem kroz ovako skraćenu trubu, najkanjem i revenjem pozdrvljali tek vjenčane parove, u trenutku izlaska iz crkve.

„Divimo se školjkama”, kaže predsjednik Udruženja, Nikola Malović, primjećujući da da naše, uostalom kao i sva svjetska mora postaju sve siromašnija “što se turizam više razigrava”.

–Nekada je na meniju konobe „Grispolis” (neka čitaoci odgonetnu u prevodu istoimeno staro bokeljsko naselje),bila ukusna Pinna nobilis. Danas je više nema na meniju. Niti je više ima u moru. Više od 90 odsto obalnih vrsta, uključujući i jednog purpuronosnog puža kojega sam pronašao na hridinama Svetog Stefana, danas je postalo raritetno. Posigurno, najraritetnija, od javnosti nepoznatih vrsta, je Murex victoria. Davno sam našao sam živi primjerak na hridinama Crvene glavice, kaže Malović. Sa žaljenjem konstatuje, da se „ekologija se poturila u prvi plan u trenutku kada je, globalno govoreći, za ekologiju odavno postalo kasno”.

Na osiromašeno more, osim malakologa amatera, ukazuju i bokeški ekolozi, koji pokušavaju da situaciju donekle poprave. Kroz performans, kojeg izvedu jednom godišnje, u ogledni lokalitet zaliva posiju 1.001 ljušturu tropskih puževa, u koje se useljavaju rakovi samci, što kako kažu ne remeti ravnotežu zaliva.

Na prostoru Bokokotorskog zaliva, postoji oko petnaestak uzgajališta, na kojima se godišnje proizvede od 150 do 200 tona školjki.

U Institutu za biologiju mora tvrde, da potencijali jednog najljepših zaliva svijeta, govore u prilog činjenici, da se u njemu može proizvesti i preko 1.000 tona jestivih školjki. Da bi zainteresovani subjekti, dobili dozvolu za uzgajalište, lokacija mora Prostornim planom o namjeni mora, biti namijenjena uzgoju školjki.

Kada kotorski Institut potvrd, da je kvalitet vode na lokaciji zadovoljavajući za uzgoj, onda Lučka kapetanija, mora izdati saglasnost o tome da li lokacija ometa plovne rute. Na kraju, Ministarstvo poljoprivrede, na osnovu prethodno pomenutih preporuka i dostavljenog elaborata, daje konačnu dozvolu za proizvodnju školji.

Najpoznatije školje Boke su mušlje, kamenice, vongole, palasture i prstaci, a od puževa priljepak, prpor i volak. Do prije svega dvije godine, pri uplovljavanju u poludivlju uvalu Dobreč, sada pretvorenu u jedno od uniformnih plaža za imućne,posjetilac je imao osjećaj ulaska u tihi zaton pribježišta od civilizacijski „eksluziviteta“, ali i prilku da u neobičnom „ restoranu“ proba specijalitet kuće - supu od kamen, koju je sparićavao (pripremao) meštar Zoran Banićević.

Kako nam je objasnio, ovo se jelo sprema čak 20 sati. Priprema se od posebne vrste kamena, u kojoj su stanište našle određene vrste algi, školjki i morskih trava. Ovo i posebno jelo od ježeva, rado je je jela princeza Jelisaveta Karađorđević, prilikom dolazaka u ovu nekada lijepu uvalu, koja je „imala dušu“.

Inače, ovo ukusno jelo, svojevremno je osvojilo drugu nagradu na takmičenju starih recepata, koje se godinama, pod pokroviteljstvom Ministarstva turizma, održavalo u hotelu Crna Gora

K.M.

---